ROMAN ,,ĐURĐEVIM STOPAMA” U LAGUNINIM KNJIŽARAMA

A SADA LAGUNA

ROMAN ,,ĐURĐEVIM STOPAMA” U LAGUNINIM KNJIŽARAMA

Đurđevim stopama u svim Laguninim knjižarama

Roman je tu! U mojim rukama! U izlozima i na policama knjižara širom Srbije. Zlati se kao zlatni dukat. Osmehuje i namiguje svakome ko ga pogleda. Privlači pažnju. Igra se. Luduje. Mami čitaoce da krenu sa njim u veliku avanturu. Samo što ih ne kucne po ramenu i ne poželi im dobar dan! Svako delo liči na svog pisca. Nasmejani, s tvrdom verom, otvaramo prozore svoje duše!

U vreme kada sanjamo o putovanjima, on poziva u šetnju Beogradskom i Smederevskom tvrđavom, Dubrovnikom… Ukršta dve priče iz 15. i 21. veka i sudbine dva junaka: Đurđa i Ksenje. Verujem u njega, blagosiljam, darujem ga nadom i željom da uspe, podižem ruku i mašem mu! I on je meni mnogo toga dao! Bio mi je izazov dok sam ga pisala, ulaznica u izdavačku kuću o kojoj sam godinama maštala. Oplemenio mi je i dao smisla prethodnoj godini koja je svakodnevno pretila da u ambis povuče i sunovrati i poslednje mrve optimizma. Uveo me je u ligu velikih i pružio šansu da sagledam svoje domete i ogledam snage. Zavrćem rukave, spremna, ne da se borim (bar ne fizički), već da radim kako bih stekla svoje mesto pod tim novim suncem! 😉

Dok sam ja čekala mart, iz uredništva Lagune su, na stranici na kojoj su bili naslovi koji su u pripremi, objavili da će roman ,,Đurđevim stopama” u svim Laguninim knjižarama biti od 22. februara 2021. Bila sam jako radosna zbog te informacije. Lakše je bilo iščekati određeni datum, koji je pritom bio (što bi političari rekli) ,,pre roka”.

Znam da je kliše, i znam da je mnogo puta ova metafora iskorišćena, ali držati vlastiti novi roman u rukama gotovo da je ravno dobijanju prinove. To je duhovno čedo, koje se dugo čeka, želi, voli, nad kojim se bdi nakon što je objavljen, pomaže mu se da prohoda, stasa, osamostali se i otisne u svet. Kada se zahukta (kao dete kada sedne na bicikl), onda mu vi više ne trebate. Od tada ga autor samo prati sa strane i osluškuje reakcije i komentare čitalaca.

Zato je vreme najveće neizvesnosti i iščekivanja ono od izlaska romana do prvih reakcija čitalaca. To vam je kao da gledate i pratite hoće li palac biti uzdignut gore, ili spušten na dole. Presuda je to ozbiljna i snažna. Dalekosežna.

Vi ste kao autor uradili sve da bude pozitivna, ali od prodatog primerka pa nadalje, nemate moć i uticaj na utiske i kritike. Nadate se najboljem. Verujete u ono što ste uradili, pa ipak…

Moram priznati da sam bezbolno pregurala i to iskušenje. Čitateljke i čitaoci su prepoznali moj potpis i na ovoj priči, koja je rađena autentično, sada već zrelo, ali kao produžetak svega što je do sada napisano.

Mnogo su lepe prve reakcije. Oni najbrži kažu da je priča uzbudljiva. Da se brzo i sa velikom pažnjom čita. Da istorijska priča budi maštu i prenosi vas u davna prošla vremena. Ksenija je shvaćena i doživljena kao moderni Indijana Džouns…

Ljiljana Šarac, foto Laguna: Matija Krstić

Dakle, Đurađ je pošao u svet i mnogi će poći za njim i njegovim stopama.

Malo je reći da sam zbog toga preponosna!

Optimizmu doprinosi i podrška koju dobijam iz svoje nove izdavačke kuće. U Laguni sve štima kao švajcarski sat. Zna se red, procedure su ustaljene, saradnici ljubazni i raspoloženi da olakšaju piscu koliko god mogu.

Kada se svi stavimo u službu njenog veličanstva nove knjige, nema sumnje da će joj se mnoga vrata otvarati.

Postavlja se pitanje: šta sada? Šta još mogu da učinim za priču o Đurđu?

Kada bi sve zavisilo od mene, ja ne bih jela, ne bih spavala, ne bih zastala ni na sekund, već bih činila sve da se za roman ,,Đurđevim stopama” što dalje čuje. Ipak, mnogo više faktora utiče na sudbinu romana, osim angažovanja samog pisca.

Izlišno je i da spominjem kakvu prepreku predstavlja kovid i koliko nas pandemija sputava i ograničava!

Ipak, ja sam nepopravljivi optimista! Verujem da ima nade da se za koji mesec bar približno vratimo svom starom životu.

Možda ću moći, kada otopli, napraviti promociju u nekoj lepoj bašti u Beogradu i tako okupiti prijatelje i čitaoce, a Đurđu otvoriti nove puteve i nova srca…

Znam da i neke biblioteke imaju lepe amfiteatre i dvorišta, bašte, pa ko zna, možda se i desi čudo, pa upriličimo u prvoj polovini godine neku književnu promociju. Svi smo ih se uželeli.

Autor stalno balansira između rukopisa koji je ukoričen i stavljen na police knjižara, i s druge strane rukopisa koji je u nastajanju. Prvi treba podržavati i promovisati, drugi glancati i lickati pre uručivanja uredniku.

Ja jedno vreme radim na oba koloseka. Onda se usredsredim (kao sada) na onaj koji je objavljen, jer on je ,,sigurica”, a drugi je tek ,,u najavi”. Nakon nekog vremena dođe do inverzije i oni zamene mesta.

Još uvek idem za Đurđevim stopama. Mislim da zaslužuje i medijsku promociju, kucam na razna vrata, pa koja se otvore, dobo je, ako ne bude odgovora, ima i drugih, pokušaću ponovo, nema odustajanja…

Roditelj jednog mog đaka mi je ovih dana čestitao izlazak 7. romana rečima: – Gde je sedmi, tu je i osmi!

I bio je u pravu!

Ljiljana Šarac, foto Laguna: Matija Krstić

Osmi raste kao nabujalo testo. Treba da ga premesim, pa pustim da još jednom naraste, pa stavim u pleh, založim furunu, ispečem, ohladim i sledeće godine iznesem na književnu trpezu negde u ovo vreme – dakle, proces je započet, a onaj rudarski, teški deo posla, odrađen.

Testo je zamešeno, prva ruka teksta napisana i zaokružena.

Mislim da do sada nešto takvo nisam napisala!

Mislim da će osmi roman sve podići još za stepenicu više.

Mislim da, kada sam ja ovako opčinjena pričom, biće i čitaoci.

MIslim da vredi još raditi, brusiti kamen do dijamanta.

Dobro je ići nabolje. Stalno podizati standarde, usavršavati se, igrati se.

Kada osetim da ću upasti u zamku i početi da ličim na ono što sam već napisala, okrenem se za 180 stepeni i oprobam u novom žanru. Tako sam iz istorijskih romana, otišla u ljubavne.

Ovoga puta radim na nečem što je nesvakidašnje i vrlo malo zastupljeno kod nas. Zato i verujem da će biti pravo osveženje. Meni jeste. Uživam u radu na novoj temi.

Isto tako uživam na promovisanju aktuelne o Đurđu Smederevcu.

Verujem da moja posvećenost, ljubav i zagriženost za pisanje imaju budućnost, da stiču sve veći broj čitalaca i imaju izuzetnu podršku u jednoj od najuticajnijih i najvećih izdavačkih kuća na Balkanu. Poverenje uredništva u Laguni treba opravdati. Učiniću sve da tako i bude. Zbog sebe, zbog njih, zbog onog što radim i volim.

Za mene je pisanje izlaz i lek od svih glavobolja koje život donosi!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *