INTERVJU: KNJIŽEVNICA LJILJANA ŠARAC GOVORI ZA „DAN”
Brankovići dvaput otvorili vrata izdavačaPočetna ideja je kao grudva koja se zakotrlja niz padinu. Do romana ona naraste u pravu lavinu. Tako da i sada radim na novom rukopisu. Čini mi se, što duže pišem, to dalje sežem u našu prošlost
Godina 2020. za našu sagovornicu, književnicu Ljiljanu Šarac bila je prepuna izazova i iskušenja. U njoj se, kaže našla na raskrsnici kao u pjesmi Đure Jakšića „Staze” koja kaže „Dve preda mnom staze stoje…”
– Jedna je nudila sigurnost, uhodani ritam, izvjesnost, lagodnost, zlatnu sredinu i komfor, dok je druga bila izazov i poziv na promjenu s neizvjesnim ishodom. Odluka je donosila jedno kajanje, kao u priči o tamnom vilajetu. Izabrala sam drugu stazu! Uz prijateljski stisak ruke otišla sam iz stare izdavačke kuće uputila se u neizvjesno. Poslije šest objavljenih romana, desetine hiljada prodatih primjeraka, odličnih kritika i reakcija čitalaca, odlučila sam da pokušam da ostvarim veliku želju – pokucala sam na vrata Izdavačke kuće „Laguna”. Čekanje nije predugo trajalo, inače mi se čini da bih osijedila kao Tale u onoj partizanskoj seriji! Uslijedilo je potpisivanje ugovora o štampanju mog sedmog, a za „Lagunu” prvog romana.Usledilo je potpisivanje ugovora o štampanju mog sedmog, a za Lagunu prvog romana. Čekam da se pojavi na proljeće 2021, a osjećaj lebdjenja, lelujanja, slatke opijenosti bez pića, me ne napušta – kaže Ljiljana Šarac za „Dan”.
Vaš roman „Zlatna žila” slovio je za jednu od najčitanijih knjiga na srpskom jeziku u godini za nama. Na čemu trenutno radite? Pišete li novu knjigu?
– Otkako mi je objavljen prvi roman „Opet sam te sanjao” ja neprekidno pišem. Nije to uvijek sjedenje za laptopom, ponekad je to faza prikupljanja građe, iščitavanja literature ili prigodne lektire, promišljanja, konsultovanja, analize, pravljenja grube skice… Znači, uvijek je nešto. Početna ideja je kao grudva koja se zakotrlja niz padinu. Do romana ona naraste u pravu lavinu. Tako da i sada radim na novom rukopisu. Čini mi se, što duže pišem, to dalje sežem u našu prošlost. Trenutno obitavam u srpskoj županiji s kraja 12. vijeka. Uzbudljivo je i izazovno to rekonstruisanje načina života, kako običnog svijeta, tako i pripadnika vladarske kuće… U svakom slučaju, meni to skreće misli, puni baterije i daje smisao ovim poprilično sumornim danima, jer pisanje je kao katapult, izbaci vas iz svakodnevice i povede u posve nove svjetove.
– Jedna je nudila sigurnost, uhodani ritam, izvjesnost, lagodnost, zlatnu sredinu i komfor, dok je druga bila izazov i poziv na promjenu s neizvjesnim ishodom. Odluka je donosila jedno kajanje, kao u priči o tamnom vilajetu. Izabrala sam drugu stazu! Uz prijateljski stisak ruke otišla sam iz stare izdavačke kuće uputila se u neizvjesno. Poslije šest objavljenih romana, desetine hiljada prodatih primjeraka, odličnih kritika i reakcija čitalaca, odlučila sam da pokušam da ostvarim veliku želju – pokucala sam na vrata Izdavačke kuće „Laguna”. Čekanje nije predugo trajalo, inače mi se čini da bih osijedila kao Tale u onoj partizanskoj seriji! Uslijedilo je potpisivanje ugovora o štampanju mog sedmog, a za „Lagunu” prvog romana.Usledilo je potpisivanje ugovora o štampanju mog sedmog, a za Lagunu prvog romana. Čekam da se pojavi na proljeće 2021, a osjećaj lebdjenja, lelujanja, slatke opijenosti bez pića, me ne napušta – kaže Ljiljana Šarac za „Dan”.
Vaš roman „Zlatna žila” slovio je za jednu od najčitanijih knjiga na srpskom jeziku u godini za nama. Na čemu trenutno radite? Pišete li novu knjigu?
– Otkako mi je objavljen prvi roman „Opet sam te sanjao” ja neprekidno pišem. Nije to uvijek sjedenje za laptopom, ponekad je to faza prikupljanja građe, iščitavanja literature ili prigodne lektire, promišljanja, konsultovanja, analize, pravljenja grube skice… Znači, uvijek je nešto. Početna ideja je kao grudva koja se zakotrlja niz padinu. Do romana ona naraste u pravu lavinu. Tako da i sada radim na novom rukopisu. Čini mi se, što duže pišem, to dalje sežem u našu prošlost. Trenutno obitavam u srpskoj županiji s kraja 12. vijeka. Uzbudljivo je i izazovno to rekonstruisanje načina života, kako običnog svijeta, tako i pripadnika vladarske kuće… U svakom slučaju, meni to skreće misli, puni baterije i daje smisao ovim poprilično sumornim danima, jer pisanje je kao katapult, izbaci vas iz svakodnevice i povede u posve nove svjetove.
Ostatak teksta na sajtu
