DECEMBAR 2020.

U SUSRET 2021.

U susret 2021. Ljiljana Šarac, decembar 2020.

Krećem u susret 2021. godini. Ne mogu a da se na tom putu ne osvrnem na 2020. koja je na izmaku. Neki utisci su opšti i tiču se svih ljudi na planeti Zemlji, jer se nikada nisam osetila povezanijom sa njenim stanovnicima, a u isto vreme i toliko ugroženo kao ove godine.

Saznala sam, sedeći ,,zaključana” pod policijskim satima, kako izgleda biti u zatvoru, koliko mi nedostaju đaci kada nismo zajedno u učionici, koliko smo svi krhki, ranjivi dok smo izloženi nevidljivom neprijatelju.

Otkrila sam da je moja terasa ceo jedan poseban univerzum. Podsetila sam se značaja i koristi od sunčanja i dobila boju sigurno bolju nego da sam išla na more. A to što nisam išla da se brčkam toliko mi je teško palo da nema ovde dovoljno prostora da bih to mogla da opišem!…

Šetnje, priroda, selo, sačuvali su mi (kao i mnogima) duševni mir i mentalno zdravlje!

Kada nisam znala šta ću sa sobom – pisala sam!

Kada sam htela da iskočim iz svoje kože – čitala sam.

Kada bih se umorila od rada, koji je često izgledao jalov i uzaludan, (a ispostavilo se da nije tako) – maštala sam. Pravila sam planove. Pipala svoj puls i pitala se šta da radim kada sam se našla pred zidom koji ne mogu da preskočim, niti zaobiđem. U trenucima sveopšteg vrtloga ja sam skočila u hladnu vodu i zaplivala uzvodno.

Otišla sam iz izdavačke kuće koja mi je izdala 6 romana. Uradila sam to ljudski, u skladu sa svojom omiljenom poslovicom koja glasi: Ne pljuj u bunar iz koga si vode pio. U vreme donošenja te krupne odluke izašao mi je istorijski triler ,,Zlatna žila”. Našao se na raskršću, i pomogao mi da premostim vreme koje je moralo da protekne na putu iz jedne u drugu kuću. Ova godina bila je posvećena njegovoj promociji i prezentaciji.

Uprkos strahu i haosu koji virus ostavlja, knjige i priče, i moje i tuđe, pronašle su svoj put.

Ova 2020. je postala plodna njiva za sve što sam posejala prethodnih godina, ali i u njoj. Zato ću s ponosom onako samo ,,baciti na papir” šta je sve procvetalo i klasalo ove godine.

Ostvarila mi se želja i postala sam član Udruženja književnika Srbije!

U susret lepšoj 2021. (decembar)

Objavila sam svoj prvi istorijski triler ,,Zlatna žila”. Volim da kažem da sam prvi put stvorila junaka koji će ubiti, a potom pozvala policiju da pronađe ubicu.

I u ovo nevreme sam organizovala fantastičnu promociju ovog romana, koja je pokazala da je otvoren prostor idealno rešenje u ovakvim okolnostima! Poseta je bila fantastična. Bilo je to jedno od retkih ,,bezbednih” okupljanaj i druženja. Uživali smo u bašti na Banovom brdu kao da smo na budvanskoj promenadi!

Po prvi put sam posetila Kladovo i imala prekrasno predstavljanje brojnoj publici u amfiteatru na otvorenom.

Mislim da je ovo pravi trenutak da se zahvalim tim divnim dragim ljudima, ako i svima vama, mili moji čitaoci, koji me podržavate, pratite, bodrite, snažite i dajete snažan vetar mojim spisateljskim jedrima. Ova stranica bi ostala prazna (bela) bez svih vas! Najbolji ste! I da znate, tek hvatamo ubrzanje! Daj Bože samo zdravlja, tek ćemo se radovati, viđati, družiti, grliti i fotografisati na promocijama, u baštama, bibliotekama, sajmovima! Živi mi i zdravi bili!

Smatram ozbiljnim poduhvatom objavljivanje na Amazonu prvog prevoda mog romana na engleski. U pitanju je ,,Starija”, čiji je novi naslov ,,The Confluence of Hope’‘. To je još jedan moj ozbiljan skok uvis!

I pored nervoze, neizvesnosti, brige, svakojakih turbulencija, napisala sam ove godine i jedan istorijski roman. Samo pisanje bilo je oslobađajuće. Prava psiho-terapija. Putovala sam pišući, smejala se, plakala, živela uz svoje junake i za njih. Velika je to stvar. I dar. I odgovornost.

Odlazak iz jedne kuće predstavljao je skok iz aviona bez padobrana. Nisam mogla da znam šta će posle toga biti, mada sam znala šta bih želela da bude! Na pola puta dobačen mi je padobran. Povukla sam kanap i srećno se prizemljila. Pokucala sam na Lagunina vrata i oni su mi ih otvorili. Moj novi roman se našao na stolu nove urednice. Ona je otvorila još jedna vrata, ovoga puta mom despotu Đurđu. Tako sma potpisala ugovor za izdavanje romana ,,Đurđevim stopama”. Početkom 2021. izaći će moj 7/1. roman. Sedmi sveukupno, a prvi u izdanju Izdavačke kuće Laguna. Ne mogu da iščekam. Presrećna sam. To je najveća želja koju sam imala otkako sam počela da pišem. Na korak sam da dotaknem zvezde. Čeka se samo primerak, koji ću iskoro da držim u rukama, pa da tako i bude!

U susret 2021. i romanu ,,Đurđevim stopama” u izdanju Lagune

Za mene je ovaj prelazak u novu izdavačku kuću bio izuzetno podsticajan! Udvostručenim silama sam se usredsredila na nova istarživanja, osmišljavanja novih zapleta i izbora nove epohe i teme kojom se i ovih dana bavim. Kako je lako izgarati nad rukopisom kada se nadate da može biti objavljen u kući koja je u Srbiji broj 1!

Jednom nogom smo još u 2020, ali smo u mislima, željama, planovima, već zakoračili u 2021. kojoj hitamo u susret. U nju poklanjamo sve nade. Očekujemo da otkloni pošast sa naše planete. Da pomogne da virus postane bezopasan pa da bacimo maske i da ih više nikada ne moramo stavljati. Jedva čekamo da se u njoj slobodno ljubimo, grlimo, sastajemo, slavimo, družimo…

Pisac ima prava na neskromnost. Jer da nije nje, ne bi bilo ni uspeha! Ni novih projekata, ni velikih uzleta.  Zato dozvoljavam sebi pregršt želja u Novoj godini!

Želim nove prevode i izdanja i za strano tržište.

Volela bih da neki od ovih prvih 6 romana doživi reizdanje u novoj kući.

Bila bih presrećan kada bi roman ,,Đurđevim stopama” dobro prošao kod čitalačke publike. Đurađ bi onda ,,povukao nogu” i sledećem romanu. Nište lepše ne bi bilo, kada je poslovni plan u pitanju, u 2021. od toga da ona donese još jedan potpisan ugovor sa Lagunom za neku novu priču, za sledeću igru mašte i duha!!!

Nadam se da ćemo se vratiti svi svojim starim stopama, i da će to značiti brojne promocije i književne večeri, bez kojih knjiga ne živi stvarno i potpuno!

Želim da grunemo svi iz svih pera na Beogradskom sajmu knjiga 2021. godine! Da se carstvo knjiga rasprostre po halama Beogradskog sajma, a da mi pisci kao suvereni (svako svoje zemlje), predstavimo sa osmehom svoj svet i njegove granice!

Radovaću se svakom odlasku u bioskop, pozorište, na ekskurziju, punoletstvo, slavu, ručak kod rodbine…

Poći ću istinski zahvalna na svako putovanje u zemlji i van nje.

Dobro sam naučila ove odlazeće godine, da je sve nadoknadivo, kada smo živi i zdravi. Samo da sačuvamo glavu na ramenima, sve ostalo će nas sačekati, sve osatlo ćemo dočekati!

U susret 2021. koja nam je na pragu!

Želim da sva deca pređu u đačke klupe i kopjuter uključuju samo kada hoće da odgledaju neki dobar  film.

Neka u 2021, deca imaju svoje mature, prijemne bez stresa, ispite u regularnim standardnim okolnostima!

Već sada razmišljam o haljini koju treba da pronađem za promociju ,,Đurđevim stopama”. Treba mi ta kap opojne radosti!

Već sada se radujem prvim reakcijama čitalaca, svim gostovanjima, susretima sa knjigoljupcima i novinarima…

Jer da nema snova koja nam daju krila, kako bismo onda leteli?!

Želim vam da se ne krijete iza skromnosti, već snažno raširite krila! Planirajte, nadajte se, verujte u sebe i činite sve da ostvarite sve sa svoje liste želja!

Hajde da se sretnemo u ovom virtuelnom svetu u nekom novom postu na kraju 2012. i vidimo ko je šta od nas ostvario od onoga što je želeo i planirao.

Kao i uvek, spremna sam da podvučem crtu za godinu dana!

U Novu godinu uđimo uz prekrasnu pesmu ,,Plava ptica”, evo linka https://www.youtube.com/watch?v=MHbjfE8wmbM, potreban je samo klik da je se prisetite i u njoj uživate, a u Plavu pticu poverujete jer ,,da letimo ko drugi imamo pravo”!

Zato, naka vam je 2021. godina uspešna, srećna i berićetna!

Živeli!