MART

MART NAS BUDI

Ljiljana Šarac pisac – mart

Mart je stigao. Na kočijama ili bez njih, s hladnim danima kojih će biti sve manje, a sunca sve više! Na glavi nosi cvetni venac od prvih ljubičica i visibaba, u ruci olistalu grančicu. Njome će dotaći svako drvo, žbun, zemlju koja se budi. Magičan štapić meseca marta probudiće iz zimskog sna uspavanu lepoticu Prirodu. Ona će nekoliko puta sanjivo trepnuti, kao da se čudi šta joj se dogodilo, zbunjena kako je sebi mogla da dozvali da se tako uspava. Osvrnuće se kao da pokušava da odredi gde se nalazi. Kada se nađe oči u oči sa vragolastim Martom, uhvatiće ga pod ruku i otići na vašar pupoljaka, cvetova, toplog vetra i plodonosne kiše.

Zima je komforna. Nikuda ne žuri. Sve drži pod kontolom. Traje dugo i nameće nam svoja pravila. Ledenim žezlom udari u zemlju 21/22. decembra i ne napušta tron do 21. marta. Tako da se još uvek nalazimo pod njenom upravom. Kod nje truba rano svira za povečerje. U kuće se ulazi pre mraka i ljudi završavaju poslove koji predstavljaju dnevnu rutinu, da bi posle drugog Dnevnika završili na ležajevima i foteljama sa daljinskim upravljačem u ruci…

U debelim jaknama, dubokim čizmama, po snegu, poledici ili blatu, hodamo kao Marsovci. Spori smo, kratkog daha, brzo se umorimo, lako predamo… Odustanemo. Šetnje i izlaske ostavljamo za lepše vreme.

Mart nam maše rukom i kliče:

– Tu sam! Osemhnite se! Razvedrite! Pokrenite! Idemo u šumu! Potrčite! Otidite sa drugaricama na kafu! Uhvatite momka ili muža pod ruku i napravite izlet do Avale, Kosmaja, Fruške gore… Sve vam je tu! Osvrnite se! Progledajte! Kada ste prošetali pun krug Adom? Izvadite bicikle i rolere iz podruma! Volite život – i on će voleti vas!

U mesecu martu prvi put posle dužeg vremena stanemo na vagu. Žmurećki. I ne smemo da otvorimo oči. Iznenadimo se kada naposletku to učinimo. Uglavnom neprijatno…

A vragolan polutan, što stoji na međi, jednom nogom u čizmi, drugom u cipeli, u zimskoj i prolećnoj zoni, maše nam rukama prepunim mladog luka i praziluka, zelene salate, kupusa i šargarepe, namiguje i poručuje: – Ehej, ljudi! Evo rešenja svih vaših problema!

Ljiljana Šarac

Pune su nam kuće blendera, sokovnika, multipraktika koji skupljaju prašinu na najvišoj polici u ostavi. Mart predlaze detoksikaciju, hidrataciju, revitalitzaciju i ko zna kakve još –acije. Zarad kratkih suknji, uskih pantalona, košulja koje sve otkrivaju i kod žena i kod muškaraca, valjalo bi da ga poslušamao.

Mnogi da bi izbegli stereotipe upravo upadaju u njih. Kritikuju poklanjanje pažnje i darova ženama jednog dana u godini. Ne priznaju 8. mart. Tvrde da ljubav, pažnja prema ženama, treba da se ukazuju svakog dana u godini. I to je tačno. Onaj ko to čini, nastaviće sa tom divnom praksom. Onaj ko neće ili nema naviku, neće se ni pored apela, molbi, suptilnih naznaka i fejsbuk statusa na to privoleti! Ne treba negovati formalizam, već radost. Ne treba kupovati ljubav, već zbog ljubavi kupiti poklon ili cvet!… Lako je ,,hejtovati”, teže je nekome ulepšati dan. Spremniji smo da okrenemo leđa, nego da ponudimo zagrljaj!

Ja volim praznike! Naročito Dan žena. Kao mala uživala sam da obradujem majku i ujnu nekom sitnicom dugo biranom. Darovala sam ih od srca. I sada se sećam njihovih ozarenih lica i sreće koje smo delile. Ni primetila nisam kada sam od darodavca postala primalac pokolna. Život furiozno gazi. Radujem se i ovom dobu. Učim svoje sinove (muža je već naučila njegova majka, na sreću) da ne propuštaju te divne znake pažnje. Zato nam svakog 8. marta kuća miriše na kolače i bukete cveća koji popune svaku vazu koju imamo u kući.

Kada je ovaj praznik u pitanju i sindikati slede tradiciju ustanovljenu u prošlom veku. Jeste da više nema svinjskih polutki, ali bar ima karanfila i poklon-čestitki za 8. mart!

Kod nas u školi s vremena na vreme s direktorom/-kom odemo u kafanu. Svaki povod za druženje, svirku i veselje je dobrodošao!

Mart je poseban u mom životu iz još jednog razloga. U ovom mesecu je rođen moj brat. Rođeni. Jedan jedini. Blagorodan, duhovit, pažljiv, preduzimljiv, odan… Možda ćete posmisliti da će svaka sestra reći isto za svog brata. Verovatno je tako. A tako i treba! Kada se ljubav deli, ona se uvećava i širi u koncentričnim krugovima. Zahvaljujući našoj slozi divno se druže i naša deca.

Kada sam bila nadomak odluke da ostanem na jednom detetu, moj muž me je matirao sjajnom logikom. Pitao me je volim li ja svog brata. Naravno da je dobio potvrdan odgovor.

– Koliko? – pitao je.

– Beskrajno! – kao iz topa sam odgovorila.

– Na šta si spremna kada je on u pitanju?

– Na sve! Dušu da mu dam. Litar krvi, ako treba…

Moj muž me je značajno gledao:

– I ja svog brata toliko volim! I ti si spremna da našeg sina lišiš jedne takve ljubavi?!

Sve je bilo rečeno. Pametnom je dosta i jedanput pokazati da greši.

Tako je naš Đorđe dobio pojačanje – brata Vojina…

Mart je stigao. Godina 2020. dočekala ga je s nadom i velikim očekivanjima. Pozdravite ga pesmom, a ljudima oko sebe podelite zagrljaje!

Ja ga pozdravljam himnom koju je ispevao Momčilo Bajagić Bajaga ,,Buđenje ranog proleća”:

,,Buđenje ranog proleća i blagi bol u grudima,

a pesma takva da može da se otpeva!…”

Evo linka da je čujete i oraspoložite se: https://www.youtube.com/watch?v=M1jsX4e4GxU